Otvaranje sezone sa brevetom CIN 200+100

Ove subote u organizaciji MBK Mure održan je proljetni brevet CIN 200+100 sa zapaženim nastupom desetorice odvažnih članova BK Puls-a.Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima većina naših odvozila je cijelu trasu koja se pružala iz Čakovca u smjeru Nagykanisze pa sve dolje do Gole i Koprivnice pa preko Ludbrega natrag prema Čakovcu.

 

IMG_3273-e1427722589122

Start kod bazena

 

Brevet 200

Naši na graničnom prijelazu Goričan

DSC_0323

DSC_0321

Iz pera jednog od naših brevetara…

Breveto CIN(Cycling in network) 200 report…

Ukupno desetero članova kluba prijavilo se na breveto. Osmero na full 200 trasu, a dvoje na manju, ali ne manje vrijednu 100 km trasu.

S ponosom možemo reći da su svi članovi koji su krenuli, uspješno završili svoju trasu.
Startali i završili su:
Bogdanić Robert
Dodlek Ivica
Dominić Darko
Kancijan Marko
Lučin Filip
Mihocek Zlatko
Pavlic Darko
Topolnjak Mislav
Kancijan Tamara na 100 km
Kancijan Dinko na 100 km

No prije svega treba nešto reći o brevetima pa prenosimo isjećke iz pravila …

“Randonnées à alure libre (ili breveti neograničenom brzinom)
Breveto ili randonnée je organizirana ekstremno duga biciklistička vožnja. Biciklisti koji se u ovoj disciplini nazivaju randonneuri trebaju po neoznačenoj trasi (dužine od 200 do 1400 km) proći kontrolne točke i stići do cilja unutar zadanog vremena. Vremenska ograničenja prolaza kontrolnim točkama i ciljem su tako postavljena da se breveto može završiti umjerenim tempom.
Breveto nije utrka, to je vožnja. Breveto je druženje. Prije svega treba voziti u skupini. Agresivna vožnja kakva se može naći u natjecateljskom biciklizmu ovdje nije primjerena. Naglasak je na pomaganju jedni drugima. Treba se izmjenjivati na čelu grupe i dati svakome mogućnost da odradi ‘svoj’ dio. Ako netko ima defekt, ne treba ga napustiti već pomoći mu, sačekati ga da otkloni kvar. Ponekad će na brevetu biti djelomično zatvorenih dijelova trase, bit će redara i sudaca, treba poštovati njihove upute i zahvaliti im na pomoći, oni su svi redom volonteri.

Breveto treba završiti. Vrijeme nije bitno. Na cilju nema pobjedničkog postolja, ne dijele se medalje i pehari za pobjednike. Mogu se naručiti jedino medalje o završenom brevetu (među njima nema razlika). Može se voziti brzo, iskušavajući i izazivajući svoje i sposobnosti drugih, ali uvijek treba imati na umu kako breveto nije utrka. U finišu nema sprinta, cijela grupa ima isto vrijeme i isto mjesto. Cilj je završiti breveto i pomoći drugima da ga završe.

Ujutro, prije polaska javlja se pitanje svakog biciklista: što obući a da bude primjereno vremenskim uvjetima,da se ne nosi previše odjeće, a treba predvidjeti i razvoj meteoroloških prilika kroz cijelo vrijeme vožnje. Okupili smo se na mjestu polaska kod Gradskih bazena Marije Ružić. Sunčano, ali svježe, uz naznake vjetrovitog dana. Osnovna značajka cijelog breveta bila je VJETAR. Namjerno pisano velikim slovima. Kako priroda znade biti okrutna. U 8.00 dan je znak za polazak. Svatko kreće prema vlastitoj procjeni. Biciklizam je timski sport. Ekipa Pulsovaca kreće nakon kompletiranja svih članova negdje oko 08:15 . A nakon toga, po pedali da stignemo veliku grupu. Čim smo izašli van Čakovca, počelo je puhanje, u prsa, bočno s lijeve strane, povremeno s desne.. Držimo se svi skupa, koristimo zavjetrinu, pravilno se izmjenjujemo na čelu grupe. Ipak je još dvjestotinjak kilometara pred nama. Treba pametno voziti, rasporedititi snagu. Nekima je ovo prvi Breveto pa ponekad iskaču, no uz savjete iskusnijih sve se vraća na svoje mjesto. Čim smo prešli granicu uočljiva je promjena u kvaliteti cesta po kojima vozimo. Stvarno možemo biti zadovoljni kvalitetom cesta koje imamo u Međimurju. Uspjeli smo u cjelovitoj grupi stići na 1.kontrolnu točku u Nagykaniszi. Valja nešto pojesti i popiti, jer je dobar nutricionistički plan važan za uspješno završavanje breveta, a uz vjetar je i potrošnja energije veća nego inače . Krećemo dalje. Sad bi trebalo biti ipak lakše, jer nas trasa vodi niz vjetar. No, sve što je lijepo kratko traje. Uz vjetar u leđa i pokoji bočni nalet jurimo kroz Mađarsku. Cesta, najblaže rečeno, mogla bi biti i bolja… Na trasi, kroz relativno ravnu Mađarsku je čak bilo i uspona, sa serpentinama. Doduše kratkih, ne prezahtjevnih, koji su bili samo naznaka onog što nas još očekuje. Vrativši se natrag u Hrvatsku na prijelazu Gola, stvari se donekle popravljaju. Ah, kako je lijepo opet vidjeti poznate tablice na automobilima i čitati natpise mjesta koje možeš pročitati otprve. Kontrolna točka br 2. je Repašu,u Bike&Bed domaćinstvu. Valjalo je obnoviti energetske rezerve. Vade se sendvići, dijeli se međusobno, odmataju se energetske pločice. Hvala teti domaćici koja nam je skuhala tursku kavu. Baš je pasala.
Sad smo negdje na pola puta. Vjetrom rastrgane grupice opet su se spojile. Nakon kraćeg odmora krećemo dalje. Trasa nas vodi prema podkalničkom Apatovcu gdje je kontrolna točka br.3. Vjetar nemilice šiba, opet bočno, ili u čelo i razbija grupice. Sad se već počinju osjećati prijeđeni kilometri u nogama. Povremeno, iza ponekog zavoja, do slijedećeg, bude vjetra u leđa. Kako dobar osjećaj ! Još stignemo komentirati, kojom bismo brzinom vozili da nema vjetra. Približavajući se Apatovcu, trasa postaje ragibanija, sa ponekom uzvisinom, na kojoj stajemo “na noge” daj je se prođe. Nakon otprilike 150 kilometara u nogama “usrećuje” nas prometni znak da smo pred usponom od 18%. Da, to je ukupni uspon od podnožja do naviše točke. Prebacivši prijenose na najlakše, počinjemo penjanje. Polako, uspon je dug. Zadnjih pedesetak metara izgleda kao vertikalni zid ! Puls divlja u crveno, vjetar umjesto da pomogne, šiba u čelo. Kasnijom analizom, zaključili smo da je posljednji dio uspona prema Apatovcu mjerio 21 %. Konačno je stigla kontrolna točka br.3.
Sve prema rasporedu, nadoknaditi energiju, pojesti i popiti kome je što još ostalo i idemo dalje. Dalje nas čeka prilično dugačak i uporan uspon prema Ludbreškim vinogradima. Šteta što je spust trajao tako kratko. Vratili smo se opet u ravnicu. To znači : vjetar. Doslovno desetkovani i razbijeni u manje grupice napredujemo prema Međimurju. Prošavši most preko Drave kod Otoka, u glavi počinju misli o prijeđenim kilometrima. Već je teško pronaći “bezbolnu” poziciju na biciklu. Ipak, u poznatom smo kraju pa se kilometri nekako vrte. Izmjenjujemo se na čelu. Smjene su sve kraće. Umor je u nogama. Naravno, vjetar nije prestao. Na rotoru u Čakovcu, noge dobivaju neku novu energiju. Još samo malo i gotovo je. Yeah, GOTOVO JE. Tijelo preplavljuje nevjerojatan osjećaj zadovoljstva. Potvrdili smo kartone i prepričavali dogodovštine. U intervalima i grupicama stižu i ostali Pulsovci. Čast svakome koji je završio breveto sa upornim i neposustajućim vjetrom.
Često je proljetni Breveto test koji govori kako smo “prezimili” zimu. Prema rezultatima sudeći, pred nama je jedna uzbudljiva sezona.

Do nekog slijedećeg brevetarenja,

Dominić D.

 

Rezultati:

Foto: D.Višnjić, MBK Mura

N.S.

 

Sponzori