Čakovec-Vukovar: 17.-18.11.2015.

Prvotnom inicijativom kolege Ivice Dodleka, uz podršku dopredsjednika Darka Pavlica, krenulo se u realizaciju projekta “Put za Vukovar”. Uz određene logističke situacije projekt je uspješno realiziran.
Vozači koji su sudjelovali bili su :
Robert Bogdanić,
Ivica Dodlek
Robert Kralj
Darko Dominić i
Nino Sisek kao vozač pratećeg vozila.
Dio troškova putovanja sufinanciran je klubski. Dio troškova sufinancirao je član Ivica Dodlek, odličan ručak u Vukovaru organizirao je član Robert Bogdanić, Zajednica Športskih udruga grada Čakovca osigurala je prateće vozilo, a Euroherc osiguranje doniralo je gorivo za prateće vozilo.
Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991,članovi biciklističkog kluba Puls uključili su se u program obilježavanja.
Na dan 17.11.2015, planirali smo krenuti u 6,00. No, ipak, nakon doručka i zbog premalo svjetla ipak se krenulo u 07.00. Meteorološke prilike bile su idealne za vožnju. Ujutro, doduše malo prohladno, ali uz dobru opremu krenulo se sa voljom prema cilju. Već kod Koprivnice grijalo nas je sunce i rastućih oko 10C . Uz navigaciju, napredujemo u redovitim smjenama. Zbog gustog prometa, vozimo jedan iz drugog, kako i priliči na prometnoj dionici. Nema puno razgovora, svatko još promišlja o putu koji je još pred nama. Prosječna brzina uskoro je porasla preko 30 km/h i nastavlja dalje rasti. Ravničarski krajolik omogućio nam je dobar prosjek. Kako je u ovo doba godine dan relativno kratak, planirana je vožnja do eko etno sela Karanac, udaljenog nekoliko kilometara od Belog Manastira, gdje je planirano noćenje, koje nam je preporučio kolega Bogdanić. Uz kratka zaustavljanja u Ludbregu, Koprivnici, kavu u Virovitici, i Donjem Miholjcu, prošavši kroz Belišće, oko 16.40 stigli smo do odredišta prvog dana putovanja. Rezime prvog dana je : 7,5 sati vožnje, 245 kilometeara prijeđenih, uz cestovnima biciklistima važnih 32,8 km/h prosječne brzine. U jednom trenutku, prosječna nam je brzina bila 33,2 km/h, ali su mrak i umor pred kraj vožnje ipak donekle spustili taj prosjek.
Na imanju pansiona “Ivica I Marica”, s oduševljenjem su nas dočekali vlasnici imanja. U domaćoj atmosferi, poslužena nam je izvrsna večera sa autohtonim delicijama poput kulena i njegove seke, domaćeg dimljenog sira, originalnih pljeskavica od divljači i sličnih ukusnih zalogaja.
No umor je činio svoje. Uz par razmijenjenih dojmova, pošlo se na spavanje.
Jutro će brzo stići, a doručak je naručen za 6.00 sati.
U isto tako domaćoj atmosferi, nakon doručka, pozdravivši vlasnike imanja krenuli smo oko 8 na put do Vukovara.
Osjeća se u zraku da idemo prema “Vukovaru, mjestu posebnog pijeteta”
Scenarij poznat, redovite smjene i kilometri se nižu. U daljini se naziru obrisi Vukovara. Približavajući se Vukovaru po Trpinjskoj cesti,tzv. Groblju tenkova, prolazimo uz spomen obilježje Hrvatskim braniteljima. Skoro iznenada, dolazimo do natpisa Vukovar. Eto stigli smo,miješaju se osjećaji tuge za palima i nestalima, domoljublja, ponosa što smo Hrvati, i olakšanja što smo sigurno i na vrijeme stigli u Vukovar. Na ulasku u grad nas dočekuje kolega Bogdanić, koji dobro poznaje Vukovar. Policija je već osigurala trasu kud će prolaziti kolona, puštaju nas,pa skoro da imamo cijelu trasu za sebe. Masa ljudi slijeva se prema vukovarskoj bolnici od kuda će krenuti Kolona sjećanja. Vidjevši nas, bodre nas i pozdravljaju. Vjerojatno slute kojim smo povodom u Vukovaru i od kuda smo došli. Osjećamo se ponosno. Imali smo vremena za brzo fotografiranje kod poznatog Vukovarskog vodotornja, koji je postao simbolom otpora grada. Vrativši se do Franje i Olgice, u kuću koju nam je organizirao kolega Bogdanić, spremili smo se za polazak u Kolonu sjećanja. Sudjelujući u Koloni sjećanja, koja je vodila od Vukovarske bolnice do groblja,odala se počast žrtvi grada Vukovara. Franjo i Olgica potrudili su se i spremili nam odličan “Fiš paprikaš” i pohanu Dunavsku ribu. U povratku je posjećeno Vukovarsko groblje i spomen područje na groblju kao i spomen dom Ovčara. U sumrak, 18.11.2015. krenuli smo prema Čakovcu. Bio je to posjet Vukovaru, mjestu posebnog pijeteta.
Sa ukupno prevoženih 306 kilometara Hrvatske ravnice i oko 10h vožnje sportaši grada Čakovca, Međimurske županije i jedan Zagrebčanac, svojom žrtvom željeli su iskazati posebnu počast poginulima i osnažiti svijest o događajima koji su obilježili noviju Hrvatsku povijest.
Vukovar je grad kojeg svakako treba posjetiti ne samo u okviru obilježavanja godišnjice žrtve Vukovara, već i kao turistički zanimljiv grad. Ovim poduhvatom međimurski biciklisti su dokazali da se do Vukovara može i biciklom.
Ova inicijativa bila je moguća, i ostvarena je, uz podršku biciklističkog kluba Puls, tehničku podršku Euroherc osiguranja d.d. Čakovec i Zajednice športskih udruga Grada Čakovca, kojima najsrdačnije zahvaljujemo.
Darko Dominić
20151118_101710

Galerija slika

Sponzori